Košare su se vratile s rupama na pogrešnom mjestu

Prodavaonica oplata vratila je šest košara za titanske anode prošli mjesec. Košare su služile manje od deset mjeseci. Prva rečenica kupca bila je jednostavna: "Vaše košare korodiraju."

Kad su se košare otvorile, donji uglovi imali su rupice. Mrežasti zidovi bili su u redu. Varovi su bili u redu. Vrsta titana bila je ono što je stajalo u narudžbi.

Problem nije bila košara. Bio je to način na koji su se košare punile.

Kod kiselog bakrenja, košarica anode bi trebala ostati puna bakrenih grumena odgovarajuće veličine, s vrhom punjenja ispod linije tekućine i slobodnim prostorom tako da košarica nikad ne ostane suha tijekom duge smjene. Na ovoj liniji operateri su punili košare samo kada je kupka izgledala nisko, a bacali su prevelike komade otpada kako bi uštedjeli vrijeme. Otpad je premostio mrežu, ostavio zračne otvore blizu donjih uglova, a ti su uglovi ostali napola izloženi kiselini dok je struja nastavila prolaziti.

Titan ne voli ostati polumokar, polusuh pod anodnom strujom. Pasivni film puca na mjestu gdje se površina mijenja između uronjene i izložene. Jednom kad se pojavi rupa, kiselina stvara pukotinu, a rupa raste brže nego što premaz može objasniti.

Nismo se svađali da je košarica savršena. Vratili smo poruku o utovaru umjesto jamstvenog zahtjeva: držite punjenje 30 mm ispod razine tekućine, koristite sortirane nuggets a ne otpad, nikada ne dopustite da košara bude ispod dvije trećine pune i provjeravajte donje kutove svaki mjesec.

Kupac je ponovno naručio košare dva tjedna kasnije. Isti crtež, isti titan. Drugačije radne navike.

Košare za anode nisu potrošni dio koji mijenjate kada izgledaju loše. Oni su spremnik koji ne uspije kada se proces oko njih zanemari.